Stomatologinja Nina Cebalo svoj je godišnji odmor provela volontirajući u glavnom gradu
Nepala gdje je popravljala zube djeci kojoj dentalna skrb nije omogućena. Nina je u Kathmandu
došla kao članica jedne američke organizacije te je u misiju uključena kao jedini stomatolog iz
Europske unije, na što je posebno ponosna. Kao stomatologinji zaposlenoj u Domu zdravlja Zagreb-zapad,                                                                    to iskustvo uvelike je promijenilo njezin pogled na život.

 

Što je potaknulo vašu odluku da volontirate u dalekoj zemlji i odete u misiju u Nepal?

Za misije sam se ozbiljnije počela zanimati prije dvije godine. Razmišljala sam o tome što želim
od života i gdje se vidim u budućnosti. Počela sam razmišljati ne samo o svojoj budućnosti već i
o budućnosti svih nas, o budućnosti cijelog planeta. Shvatila sam da nam je trenutno najvažniji
zadatak spasiti planet Zemlju i poboljšati životne uvjete bićima koja na njoj postoje; biljkama,
životinjama i ljudima. Promatrala sam mlade aktiviste poput Grete Thunberg i njezinog pokreta
'Fridays for future', kao i našu organizaciju 'School strike 4 cilmate Croatia'. Tu je i 'Green Flock',
organizacija koju su pokrenuli naši mladi ljudi kako bi pomogli čišćenje Jadrana od smeća i
plastike, kao i akcija 'Dani kolektivne sadnje drveća u Hrvatskoj', kojoj su se pridružili pojedinci
ali i vrtići i škole kako bi sadili novo drveće na području cijele Hrvatske. Oni se bore za svoju
budućnost i odbijaju se predati. Upitala sam se - što ja mogu učiniti? I tada sam odlučila pronaći
način na koji bih mogla doprinjeti stvaranju boljeg sutra. Ideja o odlasku u misiju rodila se
spontano. Nakon temeljitog istraživanja, pronašla sam agenciju koja organizira misije i koja mi
najviše odgovara, kontaktirala je i krenula u ostvarivanje svog cilja.

 

 

Koliko dugo je misija trajala?

Misija je trajala od 12. do 21. listopada. Od toga smo imali šest radnih dana, dva dana za
dolazak i odlazak te jedan slobodan dan predviđen za odmor i razgledavanje. Čini se dosta
kratko i šest radnih dana izgleda kao malo vremena za neki veći učinak no brojke govore
suprotno. U šest dana nas šestero liječnika dentalne medicine pregledalo je 974 pacijenta. Od
toga je 597 muških i 377 ženskih osoba. Pregledali smo 831. osobu mlađu od 18 godina, a njih
143 starijih od 19 godina. Ukupno 827. djece dobilo je fluoridaciju zubi, a 631. dijete plombu i
obavljene su 164 ekstrakcije (vađenje zuba).

 

Je li to bio vaš prvi posjet Nepalu?

Da, bio je to moj prvi odlazak u Nepal. Nepal je pod jakim utjecajem Bude, smatra se zemljom
mira i spokojstva. Tamošnji stanovnici sretni su i prijateljski raspoloženi prema strancima. Dugi
niz godina sam Nepal smatran je vrlo svetim mjestom za posjetitelje. Ako putovanje želite
provesti u miru i spokoju, onda je ta zemlja idealno odredište.

 

 

Jeste li ranije bili u nekoj sličnoj misiji, možda u nekoj drugoj zemlji?

 

Ne, ovo mi je prva misija, ali ne i posljednja. Volonterski rad definitivno je nešto čemu se želim
posvetiti i u budućnosti.

 

Jeste li kada, i na koji način, volontirali u Hrvatskoj?

 

Volontirala sam tijekom i nakon studija u nekoliko stomatoloških ordinacija kako bih stekla
dodatno znanje i usavršila svoje vještine.

 

 

Jeste li u Nepalu imali prilike upoznati se i razmijeniti iskustva s drugim liječnicima i
stomatolozima?

 

Tamo sam upoznala brojne stomatologe, većinom iz Amerike, no upoznala sam i nekoliko
stomatologa iz Indije i Nepala. Otvorila mi se mogućnost da vodim i vlastiti tim. Trenutno sam u
fazi traženja sponzora. To mogu biti privatne osobe ili tvrtke, odnosno oni koji žele ili im je u
interesu pomoći djeci Nepala da dobiju adekvatnu zdravstvenu i dentalnu skrb. Također,
uspostavila sam kontakt sa Stomatološkim fakultetom u Kathmanduu, tako da ću iduće godine
prezentirati svoju doktorsku temu studentima tog sveučlista kako bismo razmijenili znanja i nova
dostignuća iz područja stomatologije.

 

 

Koji je razlog tomu što tamošnjoj djeci s kojom ste radili zdravstvena skrb nije
omogućena?

Pristup liječenju je ograničen. U Nepalu stomatolozi su malobrojni, a troškovi njege financijski su
izvan dosega djece i njihovih obitelji.

 

 

Je li riječ o socijalno ugroženoj djeci, djeci bez roditelja ili slično?

 

Klinika je smještena u školi koja ujedno funkcionira i kao dječji dom, u kojemu borave djeca iz
himalajskih sela na velikim visinama. Djeca koja imaju sreće dovedena su u školu da tamo žive i
obrazuju se. Većina djece nije vidjela svoje roditelje više od sedam godina.

 

Na koji način je to iskustvo utjecalo na vas osobno i u kojoj je mjeri ono promijenilo vaš
pogled na život?

Konačno sam vidjela i osjetila nešto što oduvijek tvrdim - da novac nije sreća. Ljudi tamo su vrlo
siromašni i nemaju mnogo, ali su izrazito dragi, pristojni i uslužni. Iako ne mogu sa sigurnošću
reći kako se osjećaju, doista izgledaju sretno i ispunjeno. Vidjela sam koliko je malo potrebno da
bi čovjek bio sretan i namiren. Mjesečna plaća stomatologa u Nepalu približno je ekvivalent
visine hrvatskih režija za malo veći stan. Kada sam se vratila u Zagreb, samo sam gledala po
stanu i ormaru što mogu prodati kako bih poslala novce djeci u školu. Shvatila sam da je bitno
što činimo i kako pridonosimo da nam svima bude bolje. I da nije bitno što tko nosi na sebi već
što tko ima u sebi. Bitno je očima nevidljivo, a ljude i stvari u životu treba gledati srcem.

 

Video misije možete pogledati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=5s7AUOoNjVg