Alergijska astma

Prva kategorija je alergijska astma. Imunološka upala predstavlja temelj svih kliničkih oblika astme, a u ovom obliku astme glavni imunološki mehanizam jest alergijska reakcija posredovana IgE protutijelima - poznata i kao reakcija preosjetljivosti tipa I. Histološki je vidljiva dominacija Th2 limfocita, što je slika karakteristična za imunološki odgovor u astmi i atopiji.

Za bolesnika s alergijskom astmom karakteristična je atopija i povišena razina IgE protutijela, te sljedeće osobitosti:

• Velika učestalost ekcema i alergijskog rinitisa. Smatra se da čak 90% bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis te da oko 40% bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu. Alergijski rinitis često prethodi astmi, pa se smatra izravnim čimbenikom rizika u njenom razvoju. Za učinkovito liječenje astme neophodno je istovremeno liječenje i alergijskoga rinitisa.
• Napadaji koji se javljaju u prva tri desetljeća života
• Sezonski simptomi
• Pozitivni kožni alergološki testovi i specifično bronhoprovokacijsko testiranje na specifične alergene
• Tendencija remisiji nakon djetinjstva

Nealergijska astma

Druga kategorija je nealergijska astma koja se javlja u osoba bez dokazane atopije ili specifičnih vanjskih okidača ("triggeri"). Također postoje određene karakteristike svojstvene ovom obliku astme:

• Stariji bolesnici su pod najvećim rizikom od obolijevanja
• Manje atopije i astme često se pronalaze u obiteljskoj povijesti
• Odsustvo povišenih vrijednosti serumskog IgE, negativan kožni alergološki test i specifično bronhoprovokacijsko testiranje na specifične alergene
• Smanjen odgovor na terapiju
• Veća učestalost alergije na aspirin
• Sklonost trajnim simptomima i teškoj astmi koja rezultira fiksiranom opstrukcijom dišnih putova

SIMPTOMI ASTME

Za astmu su karakteristični napadaji suhog kašlja (ponekad je prisutno suho kašljucanje), a u nekih bolesnika samo suhi kašalj - tzv. „astma u obliku kašlja". Često je prisutan osjećaj nedostatka zraka, sa ili bez fenomena čujnog disanja poput fućkanja ili piskanja. Javlja se pritisak u prsnom košu uz osjećaj napuhnutosti pluća, a prisutno je noćno ili ranojutarnje buđenje (obično pred zoru) zbog osjećaja nedostatka zraka ili suhog kašlja.

Klasifikacija stupnja težine astme prema učestalosti napadaja i stupnju opstrukcijskih smetnji ventilacije (PEF - vršni protok zraka, FEV1 - forsirani ekspiratorni volumen tijekom prve sekunde ekspiracije):

• Povremena astma - napadaji se javljaju manje od jednom tjedno, a noćni napadaji manje od dvaput mjesečno. PEF ili FEV1 > 80% normale
• Blaga trajna astma - napadaji se javljaju više od jednom tjedno, ali manje od jednom dnevno, a noćni napadaji više od dvaput mjesečno. PEF ili FEV1 > 80% normale, varijabilnost PEF-a 20 - 30%.
• Umjerena trajna astma - svakodnevni napadaji, a noćni napadaji više od jednom tjedno.  PEF ili FEV1 60 - 80% normale, varijabilnost PEF-a  > 30%.
• Teška trajna astma - učestali dnevni i noćni napadaji. PEF ili FEV1 < 60%, varijabilnost PEF-a  > 30%

LIJEČENJE

Postoje razni lijekovi koji se koriste u liječenju astme. Povremena astma može se liječiti simpatomimeticima kratkog djelovanja (salbutamol po potrebi) prilikom pojave simptoma ili prije izlaganja pokretačima. Blaga trajna astma zahtjeva primjenu srednje visokih doza inhalacijskih kortikosteroida (ICS), a može se dati i antagonist leukotrijena pod nazivom montelukast (LTRA). Treba naglasiti da potonji lijek ima slabiji protuupalni učinak te je djelotvoran tek u manjeg broja bolesnika.

Umjerena trajna astma liječi se kombinacijom srednjih doza ICS i simpatikomimetika dugog djelovanja (LABA) u jednom raspršivaču. Kombinacija je učinkovitija od kombinacije ICS i teofilina ili ICS i LTRA. U teška trajnoj astmi primjenjuje se kombinacija visokih doza ICS i simpatikomimetika dugog djelovanja (LABA) u jednom raspršivaču. U slučaju neadekvatne kontrole bolesti, dodaje se sustavni kortikosteroid. Tada treba razmotriti uvođenje antikolinergika, teofilina s produljenim djelovanjem i/ili LTRA.