Hipodoncija je urođeni nedostatak jednog ili više zuba. Najbolji kriteriji za utvrđivanje nedostataka zuba smatra se njihova klinička i radiografska odsutnost u određenom vremenskom intervalu. Hipodonciju većeg opsega ili stanje kad nedostaje skupina zuba neki autori nazuvaju oligodoncijom, a anodoncija je ekstremni oblik nedostatka svih zuba.

Hipodoncija se javlja u 5% populacije, nešto češće u osoba ženskog spola. Posljedica je razvojnih poremećaja. Smanjen broj zuba najčešće je genetski uvjetovan, ali može biti i posljedica raznih štetnih djelovanja okoline u ranim fazama razvoja zuba : trauma, lijekovi, zračenje, endokrini poremećaji, kirurški zahvati...

Hipodoncija može biti prisutna i u mliječnoj i u trajnoj denticiji, ali se u trajnoj denticiji javlja češće. U većini slučajeva djeci kojoj nedostaju mliječni, također nedostaju i trajni zubi. U mliječnoj denticiji najčešća je hipodoncija drugih gornjih sjekutića ( mliječnih dvojki). U trajnoj denticiji najčešće nedostaju: gornji bočni sjekutići ( dvojke), donji središnji sjekutići ( jedinice), gornji i donji drugi pretkutnjaci ( petice), gornji očnjaci ( trojke) te gornji i donji umnjaci ( osmice).

Osim hipodoncije, kod istog pacijenta često se uočava i mikrodoncija ( zubi manji od standardne veličine), a ponekad i konični ili klinasti zubi. Hipodoncija drugog sjekutića kod jednog člana obitelji, ponekad je povezana s pojavom mikrodoncije kod drugih članova iste obitelji i obrnuto.

Ovakve anomalije često su obostrano simetrične, osim drugih gornjih sjekutića, češće nedostaje lijevi. Obično je donja čeljust jače zahvaćena hipodoncijom nego gornja. Hipodoncija može značajno varirati među različitim populacijama i geografskim sredinama, tako da je češća u bijelaca i sjevernih naroda.

U rješavanju problema hipodoncije potreban je interdisciplinarni pristup. Vrlo često je potreban ortodontsko-protetski tretman. Anomalija se tretira mobilnim i fiksnim ortodontskim napravama kako bi se postigao najbolji raspored zubi i njihovi međučeljusni odnosi. A nakon 18.g., nakon što završi rast i razvoj čeljusti pristupa se trajnim protetskim rješenjima.