Nakon sezone gripe, kreće sezona alergije. Alergija označava prekomjernu reakciju imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša. Razlikujemo dvije skupine alergena: inhalacijske (kućna prašina, pelud,grinje,životinjska dlaka, plijesni) i nutritivne (alergeni iz hrane) alergene. Inhalacijski alergeni u organizam ulaze procesom inhalacije, odnosno disanja. Kao takvi, najčešće uzrokuju alergijsku reakciju dišnih putova: alergijski rinitis i astmu. Nutritivni alergeni , s druge strane, odgovorni su za izazivanje smetnji vezanih uz probavni sustav, ali mogu uzrokovati i kožne reakcije te, u najtežim slučajevima, po život opasnu alergijsku reakciju, anafilaktički šok.

Kako prepoznati simptome alergije na pelud? Obzirom da je, u slučaju alergije na pelud, najčešće zahvaćen gornji dišni sustav, možete očekivati simptome alergijskog rinitisa: kihanje, svrbež nosa, crvenilo, suzenje i svrbež očiju, bistru sekreciju iz nosa te, ponekad, suhi, nadražajni kašalj. Simptomi su često sezonske naravi, pogoršavajući se u proljeće kada dolazi do cvjetanja brojnih biljaka, a jačina simptoma alergijske reakcije ovisi o koncentraciji peludi u zraku. Dakle, kako bi se znali zaštititi i smanjiti izloženost pojedinim alergenima, potrebno je konzultirati Peludni kalendar. On nam nudi informacije i prognoze o pojavi pojedinih sezonskih inhalacijskih alergena i prikazuje početak, trajanje i kraj polinacije određene biljne vrste.

Osobama s dokazanom alergijom na pelud, za vrijeme visoke koncentracije peludi u zraku savjetuje se izbjegavati otvoreni prostor. U slučaju boravka na otvorenom, pri povratku kući svakako je potrebno otuširati se, oprati kosu i odjeću kako bi se smanjilo daljnje izlaganje alergenu u kući. Također, ispiranjem nosa fiziološkom otopinom, smanjuje se izloženost nosne sluznice alergenima i na taj način olakšavaju simptomi alergijskog rinitisa. 

Osim primjene navedenih preventivnih mjera, nerijetko je potrebna i primjena medikamentozne terapije (primjena antihistaminika, ponekad i intranazalnih kortikosteroida i drugih) o čemu je potrebno savjetovati se sa svojim liječnikom obiteljske medicine.