Prekanceroze oralne sluznice patološke su promjene koje se mogu razviti u zloćudne lezije.

Prema preporuci SZO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) oralne se prekanceroze dijele na:

-oralne prekanceroze i

-oralna prekancerozna stanja.

Oralne prekancerozne lezije označuju ˝morfološki promijenjeno tkivo u kojem se kancerizacija pojavljuje s mnogo većom vjerojatnošću nego u naizgled nepromijenjenoj oralnoj sluznici kontralateralne strane˝.

U oralne prekancerozne lezije ubrajaju se:

-leukoplakia

-erythroplakia

-leukoplakia candidomycetica

-lichen planus i erosivus

-cheilitis actinica.

Leukoplakija je termin koji označuje tvrdu, neprozirnu, bijelu naslagu na tjelesnim sluznicama.

Oralna je leukoplakija relativno česta bolest i njezina se prevalencija u svijetu kreće od 0,2% do 24,8% ovisno o geografskim, socijalnim, higijenskim i kulturnim čimbenicima. Kliničko je iskustvo pokazalo da je leukoplakija najčešće bolest zrele i starije životne dobi. S obzirom na spol, u zreloj dobi (između 40. i 60. godine života), učestalija je u muškaraca, no u starijoj je dobi njezina učestalost veća u žena.

Lokalne kronične iritacije koje izazivaju leukoplakiju mogu biti mehaničke, kao što su destruirani zubi, odstojeći ispuni, tvrde zubne naslage, neprikladni protetski nadomjesci i oralne parafunkcije, npr. Grickanje oralne sluznice.

Slijede kemijske iritacije kao šro je uživanje alkohola i oštrih začina u hrani, pa termičko-kemijska iritacija- pušenje, koje zbog povišene temperature i izravnoga djelovanja toksičnih kemijskih i karcinogenih supstncija izaziva specifičan oblik bolesti pod nazivom leukoplakia nicotinica.

Prvi vidljivi znakovi u patogenezi bolesti jesu crvenilo i lagani edem orlane sluznice, koja poslije postaje opalescentna i zamućena; crvenilo se postupno gubi, sluznica odeblja, postaje rožnata, mijenja boju u bijelosivkastu ili bijeložućkastu u pušača. Površina rožnate lezije može niti glatka ili naborana, u razini okolne zdrave sluznice.

Najčešća lokalizacija jest obrazna sluznica, dorzum jezika, dno usne šupljine i usnice, češće donja.

Terapija ovisi o karakteru leukoplakične lezije. Ukoliko je na osnovi patohistološke pretrage riječ o potencijalnoj prekancerozi, primarno se provode lokalne mjere radi uklanjanja iritacija oralne sluznice, zatim topikalna i sistemna medikamentna i vitaminska terapija, te još neki djelotvorni postupci kao što je ignipunkcija i krioterapija.

Osim terapijskih mjera, bolesnika je nužno uputiti u potrebu odvikavanja od loših navika. Također ga je potrebno uputiti u potrebu provođenja svakidašnje oralne higijene i zdrave prehrane.

Prognoza ovisi o karakteru oralne leukoplakije.