Postoje dva oblika:
1)Primarni Raynaudov sindrom:Češći je oblik ovog poremećaja i može se javiti kod inače zdravih ljudi. U ovom slučaju javlja se spazam krvnih žila koji nije udružen s drugom bolešću. Njegovu pojavu može predisponirati život u hladnim klimatskim uvjetima. Oboljeli imaju povećanu osjetljivost alfa-2 receptora (nalazimo ih na glatkim mišićnim stanicama malih arterija i kožnih arterija u prstima) na hladnoću, što dovodi do vazokonstrikcije.
2) Sekundarni Raynaudov sindrom: Obično je povezan s drugim bolestima i poremećajima. Iako je spazam krvnih žila bitan čimbenik, u podlozi se ipak nalazi strukturalna arterijska abnormalnost koja otežava protok krvi kroz prste. Iako je rjeđi nego primarni oblik, često je složeniji i može dovesti do ozbiljnih oštećenja tkiva te stvaranja nekrotičnih ulceracija. Može biti povezan s raznim bolestima koje zahvaćaju arterije, kao što je arterioskleroza ili Bürgerova bolest, u kojoj krvne žile na udovima postanu upalno promijenjene i sužene, kompresijom nervusa medijanusa te pojedini lijekovi(beta blokatori i lijekovi za liječenje migrene).
Dijagnosticiranje bolesti
Kako bismo razlikovali primarni od sekundarnog oblika bolesti izvodi se pretraga koja se zove kapilaroskopija kože (liječnik pregledava kožu pod mikroskopom). U slučaju kad su male krvne žile (kapilare) u blizini korijena nokta povećane ili deformirane, to upućuje na pridruženu bolest, tj. sekundarni Raynaudov sindrom. No, neke se bolesti tom pretragom ne mogu otkriti.
Raynaudov sindrom može se dokazati i kompjutoriziranom kolor teletermografijom (CCTT). Vaskularne pretrage uključuju dopler krvnih žila dlanova i proksimalnih velikih arterija. Dodatne pretrage mogu uključivati digitalnu pletizmografiju kojom se mogu otkriti promjene specifične za sklerodermiju. Laboratorijske pretrage (diferencijalna krvna slika, sedimentacija, imunološki testovi na antinuklearna antitijela, reumatoidni faktor...) mogu pomoći u otkrivanju Raynaudovu sindromu pridružene upalne ili autoimune bolesti
Liječenje
U slučaju primarnog Raynaudova sindroma važna je edukacija koja uključuje izbjegavanje hladnoće uz nošenje tople odjeće i obuće, rukavica, kape, šala i sl., prekid pušenja i izbjegavanje traume. Ako bolesnik koristi beta blokatore (lijekovi za liječenje visokog tlaka i srčanih bolesti), treba ih zamijeniti nekim drugim lijekovima jer mogu pogoršati Raynaudovu bolest.
Vazodilatatori, lijekovi koji opuštaju krvne žile, od najveće su koristi, a blokatori kalcijevih kanala najčešći su lijek izbora (obično se koriste nifedipin, amlopin, diltiazem, fluoxetin, itd.) - oni opuštaju i otvaraju male krvne žile, poboljšavaju cirkulaciju te smanjuju učestalost i težinu napada. No, u slučaju zamjene lijekova pozornost treba obratiti na trudnice, kao i na osobe koje boluju od refluksnog ezofagitisa ili konstipacije, jer nova terapija može pogoršati postojeće stanje.
Simpatički živci upravljaju širenjem i sužavanjem krvnih žila na šakama i stopalima. Ponekad, u izrazito teškim slučajevima, potrebno je posegnuti za operativnim zahvatomkojim se ti živci prerežu (simpatektomija) kako bi se onemogućila njihova pretjerana aktivnost u sklopu bolesti, odnosno smanjila učestalost i trajanje napada.Liječenje Raynaudova sindroma provodi se i u hiperbaričnim komorama primjenom kisika pod tlakom višim od atmosferskog tlaka i oksigenoterapijom kojom dovodimo kisik u zahvaćene dijelove tijela, poboljšavamo mikrocirkulaciju, smanjujemo bol i potičemo regeneracija malih krvnih žila.
Dok primarni Raynaudov sindrom ima dobru prognozu, kod sekundarnog prognoza ovisi o osnovnoj bolesti.
