Fisurni sustav zuba jedinstven je zbog morfoloških raznolikosti i specifičnosti mikroba koji ga naseljavaju. Nedvojbeno je dokazano da su fisure vrlo  osjetljivo područje sklono stvaranju karijesa. Naseljavanje mikroorganizama unutar fisurnog sustava započinje već pri prvom dodiru sa salivarnom  florom usne šupljine.

Cilj pečaćenja zatvaranje je fisura i sprečavanje zadržavanja plaka (koji pogoduje nastanku karijesa). Indikacije za pečaćenje svakako su duboke fisure i pacijent s lošom oralnom higijenom. Također, preporuča se da zub nije u ustima dulje od 6 mjeseci. Kontraindikacije za pečaćenje su široke i plitke fisure, karijes dentina ili aproksimalni karijes te nemogućnost održavanja suhog radnog polja. 

Pečaćenje se provodi niskoviskoznom smolom, stakleno-ionomernim cementom, kompomerom ili kompozitom. O terapijskom sredstvu odlučuje terapeut. Najčešće se pečate prvi trajni molari (šestice), koji od trajnih zuba prvi niču. Šestice su centar žvačnih sila u ustima i ujedno najvažniji zubi u zubnom nizu. 

Postupak pečaćenja treba se provoditi oprezno jer učinak pečaćenja ovisi o zadržavanju pečata. Naime, svako kasnije napuknuće pečata potencijalno vodi inficiranju fisure i stvaranju karijesa.