Socijalizacija
Dijete se u svom razvoju sve više socijalizira. U trećoj godini počinje pokazivati prve manifestacije socijalnog ponašanja imitirajući odrasle prvim zna­kovima suradnje. Kod sve manje djece takvo ponašanje nije jednako, iako se iza različitog ponašanja mogu skrivati iste potrebe.

Dijete u ordinaciji

Manju djecu, specijalno u predškolskoj dobi, zanimaju npr. igračke ili junaci iz priča. Možda je bolje pokušati uspostaviti prvi kontakt tim putem. Liječnik ili sto­matolog mora također misliti i na to da malo dijete, pogotovo kad se nalazi prvi puta u ordinaciji, osjeća
svojevrsnu tjeskobu. Ako ništa drugo, ono se nalazi u sasvim novoj sredini, a i odrasli bi u takvoj situaciji slično reagirali. Ono je
preplavljeno mnoštvom novih dojmova. Još je nezgodnije ako je dijete već imalo kakav neugodan susret sa bijelim kapu­tom. Danas se vrše masovna cijepljenja djece u prvim godinama života. Djeca zaista imaju prilike da upoznaju bijele ka­pute, igle i šprice. Nažalost to poznanstvo uvijek se ne odvija na odgovarajući način. Stoga kod mnoge djece postoji čak uvje­tovana negativna reakcija, često i strah, što je povezano sa bijelim kaputom, špri­com ili iglom.

Ponašanje

Djeca se pri stomatološkim zahvatima ponašaju na najrazličitije načine te svaki liječnik dentalne medicine mora poznavati djetetov emocionalni, mentalni i tjelesni razvoj. U dječjoj stomatologiji najvažnije mjesto zauzima psihološki aspekt rada, a razumijevanje i poznavanje doživljaja djeteta liječniku olakšava rad. Liječnik mora biti profesionalno spretan i emocionalno angažiran, jer se njegov posao svodi na rad s jako osjetljivim i emocionalno ranjivim pacijentom koji ne može percipirati liječnika kao osobu koja mu želi pomoći. Emocionalni i tjelesni razvoj djeteta dijeli se na dojenačku dob, mlađu predškolsku, predškolsku i školsku dob te adolescenciju. Jedna od najvećih poteškoća u praksi dentalne medicine je liječnikova maksimalna odgovornost spram svih pacijenata podjednako s obzirom na razne obrasce ponašanja i specifičnost stanja oralnog zdravlja.

Individualna profilaksa

Dijete se smješta u terapijsku stolicu. Ovisno o visini mogu se koristiti posebni nasloni za glavu. Treba osigurati mogućnost sjedenja za pratioca ili „publiku“. Prije početka zahvata, djetetu treba na razumljiv način objasniti što će se raditi i koji će se instrumenti koristiti. Na tom mjestu može se pokazati i osobna zaštitna oprema, kao što su naočale, maska i jednokrat ne rukavice. Nakon detaljnog pregleda usne šupljine zubi se premažu relevatorom kako bi se obojio plak. Potom se dokumentira status plaka. Dijete bi trebalo aktivno sudjelovati u analizi količine plaka uz pomoć ogledala.

Nagrada za kraj

U ordinaciji biste trebali pripremiti nagradu za djecu nakon svakog posjeta tijekom kojega je surađivao. Primjerice škrinja s „blagom“ iz koje si mali pacijent može nešto izabrati. Druženje na taj način završava jednako pozitivno kao što je i počelo. Zaključak: nema teške djece, samo zanimljive i još zanimljivije.